INTERVJU // MAJA BONAČIĆ: Gdje ima volje, ima i načina!

Izuzetna mi je čast što poznajem ovu doista jedinstvenu osobu. Za nju ne postoji nemoguće i nedostižno. Ona je čista energija i snaga koja pokreće i ne staje, totalna inspiracija i motivacija. Jednostavno moćna i nezaustavljiva: Maja Bonačić!

17498860_1864193373606384_777211375531246340_n


Val: Draga Majo, hvala što si pristala na razgovor! Reci nam nekoliko rečenica o sebi.

Mama jedne petogodišnje Kale, dječji psiholog po struci, zaljubljenik u prirodu i sport te naravno igru. Volim spajati te sve aktivnosti u projekte i što više mogu mijenjati svijet oko sebe. Životni moto mi je da je svaki komadić slagalice jednako važan.


Val: Trčiš, plivaš, voziš bicikl… Kada si se počela baviti sportom? Kako je započela tvoja sportska priča?

Počela sam trčati 2009. kada mi je cilj bio pretrčati u komadu pjesmu od Pearl Jam-a „State of love and trust“. Dakle, nisam mogla niti 4 minute u komadu pretrčati. Pet mjeseci kasnije sam završila svoj prvi polumaraton. Četiri tjedna prije polumaratona sam našla trenera i rekla mu da mogu trčati 45 minuta u komadu (lagala sam, mogla sam samo 30 😊) i pitala ga mogu li ja u četiri tjedna doći do polumaratona. Rekao je zašto ne i eto prvog polumaratona za 1 h i 52 min. Uspjela sam se pregaziti toliko da 2 dana ne dođem k sebi i tu sam odmah naučila da imam dobru glavu za višesatni sport. Prvi triatlon sam završila na porodiljnom, kada je Kala imala 9 mjeseci, a mjesec dana kasnije sam se prvi put popela na državno postolje u apsolutnoj konkurenciji na drugu stepenicu. Dalje se sve samo zakotrljalo.

12417746_1385990551426671_4783447393098194916_n

Val: Pretpostavljam da su ti sve tri discipline jednako važne i da uživaš u svakoj, no koju bi izdvojila kao nešto (malo) dražu? 🙂

Bicikl! 😊 Iako sam krenula u biti s plivanjem maratona pa trčanje, najviše uživam biciklirati, pogotovo neke duge distance (čitaj: putovati po Hrvatskoj na biciklu).

17498498_1865680276791027_5263983057378373933_n

Val: Pratim tvoje sportske uspjehe i stvarno ti čestitam na svakom postignuću (ne samo u sportu 🙂 ). Koje rezultate i utrke bi izdvojila?

Svakako državni naslov u dugom triatlonu 2014. godine. Pobijedila sam za 12 sekundi na utrci od skoro 5 sati. Krenula sam na polumaraton u neviđenim grčevima i boli, no na brzinu sam si objasnila da će me samo duže boljeti ako sporije trčim. Zorana Težak me „lovila“ i skidala svaki krug isto vrijeme, tako da sam odmah vidjela da će biti unutar minute finiš. I tu se onda jave oni glasovi u glavi – pa vidiš da te boli pa nije sramota biti druga bla bla. I onda sam se sjetila priče koju mi je tadašnji trener Žic pričao, kako je jedna triatlonka uvijek bila druga ili treća dok nije ODLUČILA biti prva. I tako sam ja tamo na porečkom suncu i značajnoj boli, odlučila biti prva. I ne popustiti. Tako da, tamo sam pobijedila sebe i sve svoje glasove i taj trenutak mi je nekako najznačajniji. Baš zaslužen naslov u svakom smislu riječi. Druga draga utrka je bila na prvi pogled bezveze, a to je Stonski maraton u rujnu prošle godine. Ne da se nisam ništa posebno spremala, nego me stvarno „ćefnulo“. Ta sezona mi je cijela bila rekreativna pa onda zašto ne isprobavati ludosti? Uvijek me privlačio taj maraton, jer je stvarno težak (oko 1380 stepenica po zidinama odmah u startu te 1100m uspona na 42km s 15-ak kilometara makadama). Bolovi su krenuli već na dvadesetom kilometru, tako da sam si tu isto odmah rekla: „Stara, ovo će boljeti. Jako će boljeti. Ideš na glavu, ignoriraj bol.“ Motiviralo me što sam bila prva od početka, tako da eto, imam i lijepu uspomenu na kraju.

13606994_218212898573017_6271433691585459390_n12105779_997114706996864_5160593715306127355_n12019985_10207802262040447_2552209194929021362_n

Val: Autorica si odličnog bloga ‘3 u 1 mama’. Kada si ga pokrenula i što te inspiriralo na pisanje? Koliko ti znači blog?

Ima sad već koja godina i moram priznati da ga ne ažuriram toliko često koliko bih htjela. Puno sam ažurnija na drugom blogu „Zaigrana pedala“ kada traje projekt, što je zapravo besmisleno, jer ga obično pišem u ponoć mrtva umorna, nakon npr. 150 sati bicikla, predavanja, davanja izjava, druženja s domaćinima i sl. Ideja je bila pokazati ljudima i prvenstveno ženama – gdje ima volje, ima i načina. Može se biti samohrani roditelj, biti uspješan u poslu koji radiš te se baviti i sportom. Nekako mi sebi sami postavljamo te granice i barijere – ne mogu. Neki put stvarno ne možemo, ali puno češće sami sebe uvjerimo u to da ne možemo. Naravno, ponavljam, ja imam tu sposobnost guranja sebe do maksimalnih granica (konačno sam naučila da ne prelazim te granice 😊), vjerujem da ju nemaju svi i nije mi namjera omalovažavati ikoga, samo motivirati.

14938210_1638393149519742_7015295992109008330_n

Val: Organiziraš hvalevrijedan projekt ‘Zaigrana pedala’. Posljednje izdanje je nedavno završilo. Predstavi nam projekt i reci nam kako je bilo ove godine?

Ovo je već treće izdanje projekta, a ideja je bila na neki način skrenuti pozornost na autizam, na sve ono što taj poremećaj je i nije te kako se kroz igru može komunicirati s djecom koja imaju autizam. E sad, nažalost, ta tema nije toliko zanimljiva ljudima pa sam razmišljala kako napraviti dobar PR da se o tome priča. Kako mi to nije nešto što mi baš ide, odlučila sam skrenuti pozornost onako kako mogu (dok sam o tome razmišljala, bila sam na biciklističkom treningu): ići ću od jednog grada do drugog biciklom, u tjednu Svjetskog dana svjesnosti o autizmu i držati stručna predavanja na tu temu. I eto, upalilo je, do sada je preko 2000 ljudi poslušalo predavanja u 14 gradova i dvije zemlje. Ove godine su iskoristili projekt u Crnoj Gori i podignuli ga na nacionalnu razinu s ciljem otvaranja prvog dnevnog centra za osobe s autizmom. U Podgorici je bilo 450 ljudi na predavanju, što je ujedno i moja najbrojnija publika. Meni osobno jako puno znači taj projekt i upoznala sam toliko puno predivnih ljudi kroz njega, bez čije pomoći se taj projekt ne bi mogao održati.

17798900_10155308543434551_6027809343178883290_n17626570_10155295761799551_3339251701618456715_n17630035_703447953149893_5762468736708275276_n14485101_1301866133170723_5609177545550667438_n
17426026_1627383583945043_859211739215724067_n

Val: Osnivačica si i predsjednica Udruge Oblačić. Reci nam detaljnije: što je Oblačić?

Neplanirano sam postala roditelj, taman 10 dana poslije diplome i Kala je imala dystoni sindrom zbog kojeg je morala ići 8 mjeseci na fizikalnu terapiju. Privatno. Ja sam bila zaposlena prvih 6 mjeseci i da nisam imala obitelj, ne bih to mogla isfinancirati. Opet sam si postavila pitanje što ja mogu napraviti po tom pitanju i osnovala sam udrugu gdje ja mogu pružati svoje usluge kao terapeut besplatno, kako novac ne bi bio kriterij za zdravlje djeteta.


Val: Svaka čast na svemu što radiš, stvarno si osoba vrijedna divljenja!
 ❤ Otkud toliko energije i motivacije?

Hvala ti! Imam ADHD haha! 😊 😊 😊 Odnosno, kako je jedna majka autistične djevojčice jednoj učiteljici na predavanju rekla – „Vidiš, ona je pravi primjer kako je moguće vlastite poteškoće pretvoriti u prednost i nešto pozitivno!“ Uz to sam grozno tvrdoglava, emocionalno lako zapaljiva (što je ponekad super, ponekad malo manje super 😊) i obožavam istraživati kod sebe što sve mogu raditi. Odnosno, kako sve mogu iskoristiti sve svoje kapacitete do maksimuma? I to mi je glavni „drive“ u životu, uz „Gdje ima volje, ima i načina“ – „Uvijek pokušavaj biti najbolja verzija sebe!“

14680701_10209680743049352_4490023059469310850_n17425975_10155308543799551_828257933513502572_n

Val: Planiraš li neke utrke i natjecanja ove godine?

Da, glavne utrke sezone su mi državno prvenstvo u dugom triatlonu te Ironman Italy 23. rujna. Nakon 8 half-ironmana, to mi je prvi puni ironman. Plivala sam maratone, trčala sam maratone, vozila bicikl 250 km u komadu početkom kolovoza. I imam glavu. Želim reći, nije mi samo fora završiti, htjela bih ga završiti ispod 11 h. Eto, rekla sam to na glas, nadam se da se nećemo svi sprdati na moj račun 24. 9. 🙂

13240054_10209614116335672_5418622716917522754_n17523055_1879203308772057_3838387455104189585_n

Val: Navijam za tebe, sigurna sam da ćeš biti odlična! 🙂
Tvoja misao za kraj.

Budite najbolja verzija sebe. Živite sada i ovdje, ne odlažite svoje želje i planove za kasnije. Život je tako predivan ako uživamo u njemu, ali prvo moramo uživati i vjerovati samom sebi.


Val: Draga Majo, hvala još jednom na razgovoru! Želim ti puno sreće i uspjeha na svakom životnom polju! Hvala na svemu što radiš, svijet je uz tebe jedno predivno mjesto!

17757151_1873460486013006_2276557756806975947_n
10330405_1375497162476010_2826032199618614477_n
11102851_1060015300681877_8479006109416720134_n

Maja na društvenim mrežama:
Udruga Oblačić
Projekt Zaigrana pedala
Blog Zaigrana pedala
Blog 3 u 1 mama

Fotografije: privatni album

Like me on Facebook – Val Trči
Instagram: val_dur

Tekst je autorsko djelo autorice bloga valtrci.com i kao takvo nije dozvoljeno njegovo neovlašteno korištenje. Isto će se u protivnom smatrati kršenjem autorskog prava.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s