INTERVJU // DRAGO MILIČIĆ – Trčanje nije samo sport, već način života!

Velika mi je čast što poznajem ovog izuzetnog trkača! Radi se o čovjeku koji ima mnogo trkačkog staža i iskustva, što je impresivno već samo po sebi, a još je impresivnija njegova ličnost koja dolazi u paketu s ogromnom dozom skromnosti i nesebičnosti. Uvijek je spreman pomoći, udijeliti savjet, a prije svega, čovjek je dobrog srca. Dame i gospodo: jedinstveni Drago Miličić!


IMG_20170627_094734_260

Val: Dragi Drago, hvala na razgovoru! Predstavite nam se: tko je Drago?

Kao prvo, hvala ti Valentina na ovom intervju kojim ću malo nahraniti vlastiti ego. Drago je samo jedan u nizu zaljubljenika u trčanje koji evo već više od četrdeset godina uporno pokušava zaustaviti vlastitu starost – trenirajući.

Val: Kada otkrivate trčanje, kada počinje Vaša ljubav prema trčanju?

Osnove sportske kulture te sportske navike stječem kao klinac u hrvačkom klubu Gavrilović, gdje sam, moram se pohvaliti, kao šesnaestogodišnjak hrvao za prvu ekipu, no samo trčanje otkrivam kao srednjoškolac u atletskom klubu Sisak za koji sam trčao 1500 m, 10 km…

Val: Kada ste počeli s trčanjem na duže staze? Kako je to krenulo i što je bila motivacija, neki okidač za tako velike kilometraže?

Moja prva duža staza je bila 100 km 1984. godine: Jugoslavenska utrka na 100 km na koju sam se prijavio doslovno iz zezancije, za okladu… Do tada nisam u životu nikad trčao duže od 10 km, a kamoli trčao half ili maraton. Kartali smo, vidio sam najavu za trku, okladio se da ću to istrčati, otišao u Varaždin i odvalio to za 9 sati, 11 minuta i 8 sekundi. Jedan od ‘kockara’ je išao sa mnom jer zapravo nismo znali što možemo očekivati. To je, sad kužim, bila prekretnica, malo sam se nabrijao i to je to.

IMG_20170627_101030_246IMG_20170627_095953_574

Val: Koliko ste, u svojoj trkačkoj karijeri, trenirali prema programima i uz pomoć trenera?

Kada su u pitanju ultre, maratoni, supermaratoni mogu reći da sam gotovo sve sam slagao, onako na osjećaj, rano sam na vlastitim greškama naučio slušati vlastito tijelo. Osim toga, priznajem da sam spletom okolnosti bio iznimno dobar frend s tada najboljim svjetskim ultrašem, a to je bio Dušan Mravlje. Na Svjetskom prvenstvu 1988. na 100 km u Santaderu smo bili zajedno te mi je on svojim savjetima puno pomogao. Htio me navući i na alkohol, poznato je da je on na okrepama mazao vino, pivu… No, nije me uspio slomiti. 🙂


Val: Od svih utrka na kojima ste sudjelovali, koje su Vam najdraže i koje su bile posebne?

Imam dosta ultri iza sebe, istina većina su bila prije devedesetih kada se mnogi današnji trkači nisu rodili. Teško je izdvojiti, no, recimo to Svjetsko prvenstvo koje mi je bilo prvo u nizu od devet Svjetskih prvenstava, zatim utrka na 150 km te utrka od 24 sata, Hirtenberg, Austrija, 1989. godine. Utrka na 200 km u Budimpešti, etapna 70+70+60, 80 km u Karlshrueu 1986. godine, niti dva mjeseca nakon operacije meniskusa. Svjetska prvenstva u Kuvajtu, Grčkoj u maratonu za nas policajce, 305 km oko Istre u 5 dana… Zapravo, stvarno svašta.

IMG_20170627_100013_330
IMG_20170627_101357_331

Val: Jeste li imali i nekih loših iskustava na utrkama? Koliko ste ukupno utrka istrčali do danas?

Jedno od lošijih iskustava mi se dogodilo na jednoj od etapa kroz Istru (305 km). Naime, negdje pred Porečom sam, već dosta iscrpljen, pitao čovjeka koliko ima do kraja. Čovjek mi je rekao neku kilometražu koja mi se onako nervoznom, umornom učinila velikom i ja sam ga poslao u p.m… doslovno. Potpuno sam zaboravio na njega, nastavio trčati, no odjednom sam začuo škripu kočnica. Ne možeš vjerovati, tip me ganjao s nekim srpom, srećom imao sam dovoljno snage i pobjegao u neko grmlje… Užasno sam se uplašio. Na sreću, odustao je, a ja sam ostatak etape trčao kao da mi je zadnje u životu.
Što se tiče istrčanih trka stvarno ih je puno. Samo stotki imam između 15-20. Maratone, ove od 50 km, 60 km, 80 km, ne računam. No, vodio sam dnevnike treninga dok sam bio ‘ozbiljan’.   Po meni sam dosad pretrčao preko 400 000 km, sigurno.

IMG_20170627_100935_599IMG_20170627_100713_177

Val: Zaista velika brojka vrijedna divljenja! 🙂 Koje rezultate bi izdvojili, kojima se najviše ponosite?

Dođete u fazu kada vam rezultati zaista ništa ne znače. Nikad nisam živio od prošlosti, no recimo četvrto mjesto na prvom prvenstvu samostalne Hrvatske, 1992. godine na polumaratonu, a na koje sam izravno s terena došao i išao, vrijeme 1:19 doslovno bez treninga jer je bio rat. Treće mjesto u kategoriji na prvoj stotki, treće mjesto na 150 km s rezultatom 15 sati i 47 minuta i pobjeda na istoj toj trci na 24 sata s pretrčanih čini mi se 215 km, stvarno se ne sjećam… Nažalost tijekom Domovinskog rata mi je sve uništeno, nešto je Sanja (supruga) uspjela sačuvati. Drugo mjesto sa Svjetskog prvenstva u hrvanju za nas policajce, Australija 2007. godine, treće mjesto na 80 km u Karlshrueu, osmo mjesto na Čazmi 1992. godine, izravno s terena, bez treninga, doletio iz Dubrovnika, dečki iz Specijalne skupili lovu za kartu. Treća, druga mjesta iz Knittelfelda i Güssinga na 50 km, osmo mjesto sa Svjetskog veteranskog prvenstva u hrvanju, Atena, 2015. godine, treće mjesto s etapne na 200 km u Budimpešti, gdje sam recimo 200 km istrčao za 16 sati i 10 minuta ili u tri dana tri Čazme za 4:30.  Na Svjetskom prvenstvu na 100 km u Španjolskoj sam bio petnaesti u svojoj kategoriji. Zbog nevremena je otkazan let od Madrida do Santadera te su Dušana i mene vozili autom, jedva smo stigli na start. Tada sam bio skroz spreman, no umor je učinio svoje. Vjerojatno sam puno rezultata i zaboravio…

IMG_20170627_101430_565IMG_20170627_101325_711IMG_20170627_100514_391

Val: Svaka čast na Vašim sportskim postignućima! Koliko Vam je bilo teško uskladiti posao, obitelj i sportski život?

Obitelj, supruga Sanja, kćerke Mišela i Ingrid su mi cijeli život, naravno, najveća podrška. Sanja već gotovo 30 godina trpi moje frustracije. 🙂 S obzirom na to da i ona ima iza sebe jedan half te nekoliko desetki, ima razumijevanja. Teško sam usklađivao posao specijalca, koji je iznimno zahtjevan, te neke obiteljske obaveze. Putovao sam stalno u Zagreb i priznajem, sve je to bilo iscrpljujuće jer mi je primarni cilj bio odgajati vlastitu djecu, biti dobar roditelj, no isto tako, moj bolesni, sportski mozak me ganjao na trening.

IMG_20170627_095754_636
IMG_20170627_100649_428

Val: O čemu razmišljate dok trčite 100 kilometara ili 24 sata? Što Vam prolazi kroz glavu i u kakvom ste psihičkom stanju?

Psihička priprema za bilo koju trku je presudna kao sam trening. Mjesecima se pripremate, bitno je biti neopterećen, ne nametati si imperative ili nerealne ciljeve. Sve vam prolazi kroz glavu… Treninzi, obitelj, prijatelji, lažni prijatelji, nastojite u svakoj krizi naći izlaz, pokušati biti što mirniji, nastojati čak u određenim situacijama ne razmišljati o ničemu… Uživati, isključiti se u trenucima kada vas sve boli. Ta mentalna snaga, taj prag tolerancije na vlastitu bol, fizičku i psihičku je ključ vašeg uspjeha.

IMG_20170627_101251_188

Val: Kako teče oporavak nakon dugih i teških utrka?

Naravno da se puno jednostavnije oporaviti nekom tko ima dvadeset, trideset godina nego nekom starom liku poput mene. Nažalost, sad spadam u tu kategoriju, koliko god to sebi teško priznajem. Oporavak nakon neke dobro odrađene stotke ovisi isključivo o vašoj formi, utreniranosti. Osobno sam imao u tom razdoblju mjesečno preko 1000 km treninga i stvarno mi nije trebalo dugo da se oporavim i pronađem neki novi izazov.

Val: Vaša najdraža trkačka disciplina?

U ovoj fazi mi je to recimo half. Ne trebate doista puno treninga da biste ga, gotovo bez problema, išli ispod 2 sata. U fazi kada sam nešto vrijedio nekako su mi stotke stvarno ležale, doista sam ih istrčao po meni preko petnaest u zapravo vrlo kratkom razdoblju i to u fazi kada sam bio za ultraša klinac. Jednostavno mi je odgovarao taj tempo oko 5 min po km, imao sam osjećaj da ga mogu držati cijeli dan.

IMG_20170627_100542_762

Val: Koliko se trkački svijet promijenio od Vaših početaka do danas?

I puno i malo. Nema tu puno filozofije. Isključivo ljubavlju, čvrstim karakterom, odgovornošću i discipliniranošću možete nešto značajno napraviti u životu. Sve je u nama. Naravno da su vama danas mnoge stvari dostupnije, imate bezbroj načina za edukaciju, trčanje više nije samo sport već doista način života u kojem treba znati uživati.

Val: Imate li neke trkačke uzore?

Ne nemam, doista nikad, baš nikad, čak ni u fazi adolescencije nisam na takav način postavljao stvari. Iznimno poštujem sve sportaše, neovisno jesu li oni vrhunski ili rekreativci i smatram da sami sebi biramo neki svoj cilj, put. Poštujem svoje prijatelje Paripa, Peckog, Vargića, Habuša, Ozrena, Radojkovića, Rasima, Dušana… No, svi oni su samo dio trkačke obitelji, sjajni vrhunski sportaši. Isto tako i svi oni anonimni ljudi koji nastoje ostvariti neke svoje ciljeve po meni su istinski junaci koje poštujem.

IMG_20170627_095837_223

Val: Čemu Vas je trčanje naučilo, odnosno, sport općenito? Što je trčanje za Vas?

Trčanje je doista moj način života. Kada dođete u fazu da ste ovisnik, kada shvatite da vam trčanje, trening nedostaje onda možete reći da ste uspjeli. Medalje, rezultati su samo dio naših života, no nikako ne smiju biti prekretnica u vašim stavovima, imperativ koji će vas sputavati. Naprotiv, treba uživati sa sportskim prijateljima, poticati vama bliske ljude da promijene vlastite stavove te se priključe sportskoj obitelji. Vjerujte, sport je najbolji ambasador naše Hrvatske, sport je najbolji način za izbacivanje svih frustracija.

Val: Lijepo rečeno! 🙂 Misao za kraj i neki savjet za trkače?

S obzirom na to da sam gotovo dvadeset godina bio pripadnik Specijalne policije, četrdeset i više godina sam stvarno aktivan na svim poljima. Iz svega toga moje najveće bogatstvo su moji sportski prijatelji i moja obitelj. Od svih medalja i rezultata za kojima svi ‘trčimo’ cijeli život, puno vrednije je naše međusobno poštovanje. Te naše, ne samo sportske različitosti, su naše bogatstvo, temelj opstojnosti jednog društva. Dakle, imajte svoje sportske, životne ciljeve, no kada naučite poštovati, cijeniti vlastite i ne samo sportske protivnike, onda možete reći da ste POBJEDNIK.

Val: Drago, hvala Vam na razgovoru! Želim Vam puno zdravlja, lake noge i još mnogo, mnogo kilometara! 🙂

IMG_20170627_101119_662IMG_20170627_101452_668

Fotografije: privatni album

Like me on Facebook – Val Trči
Instagram: val_dur

Objava je autorsko djelo autorice bloga valtrci.com i kao takvo nije dozvoljeno njegovo neovlašteno korištenje. Isto će se u protivnom smatrati kršenjem autorskog prava.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s