Veliki M: O maratonu, subjektivno

Veliki M, veliki M… mnogo ljudi me pitalo zašto. Izazov. Trud. Rad. Predanost. Napor. Bol. Izdržljivost. Ljubav. Snaga. Osmijeh. Sve to mi pada na pamet kada mislim o maratonu.

img_20161009_150050

Trčim od 2010. godine. Na prvi službeni polumaraton sam otišla 2012. Slučajno. Odlučila sam se prijaviti par dana prije utrke. Do tada sam najviše istrčala oko 16 km u komadu. Nisam pratila nikakav poseban program priprema. Smatrala sam da to mogu jer sam bila u formi i jer sam već trčala duže dionice. Bila sam dovoljno pripremljena. I bilo je u redu. Sasvim normalan, prosječan rezultat od 2 sata i nešto minuta. Nisam se forsirala, nisam ‘lovila’ vrijeme. Htjela sam samo trčati i uživati. I bilo je lijepo. Baš dobro za prvi put. Bez muke i napora, bez bolova pa je tako logično nastala želja za još.

IMG_20171129_104058_043

Nikada neću zaboraviti osjećaj koji je u meni nastao nakon završetka moje utrke, dok sam stajala naslonjena na ogradu i promatrala maratonce. Polumaraton je polako završavao, a maratonci su nastavljali s trčanjem još jednog kruga od 21 km. To mi je bilo nepojmljivo, toliko nedostižno! Divila sam se toj fantastičnoj upornosti i izdržljivosti, tom predivnom ljudskom duhu. Poželjela sam istrčati maraton. Htjela sam osjetiti sve što osjećaju oni, htjela sam proći sve što prolaze oni, htjela sam vidjeti mogu li to. Izazov. No, napominjem, u svijetu trčanja je svaki korak važan, iskreno poštujem svaku dionicu i svakog trkača. Apsolutno svi su jednako vrijedni i jednako važni kotačići u toj velikoj ljubavi koja se zove trčanje. Svi. ❤️

9txtjeismae2ruo4nkpll4kq0dosmlf0-xnnq0

Iduća godina, 2013., je bila godina mog prvog maratona. Našla sam neki jednostavan program priprema za početnike na internetu i s treningom sam započela početkom ljeta. Pripreme su prošle odlično, bez ozljeda, no malo su mi se zamjerili ljeto i sunce tada pa još više preferiram trčanje po hladnijim vremenskim uvjetima.
Psiha je bila smirena i sretna jer će prvi put trčati tu udaljenost. Puno su mi pomogli i razni dokumentarci, filmovi i knjige o trčanju i o maratonu. Inspirirali su me i dodatno su mi hranili duh s tom nekom srećom, poniznosti i s poštovanjem.
Pripremila sam se i na rutu, nekoliko puta sam pregledavala karte, a neprestano sam, svjesno i nesvjesno, vizualizirala trčanje po tim ulicama s raznim scenarijima. Pripremila sam se na sve opcije, ali prevladale su pozitivne misli i pozitivan ishod.

Dobivala sam puno podrške iz okoline i od svojih bližnjih. Mnoge rečenice i mnogi razgovori su mi bili značajni, pronalazila sam u njima motivaciju i zahvalnost.
Jedan razgovor mi je bio osobito važan i na jednostavan je način promijenio moj pogled na sebe. Naime, kao i većina (ženskog) roda ponekad imam ‘problemčiće’ sa svojim izgledom. Uvijek su mi na živce išle moje noge za koje sam, osobito u tom periodu priprema, smatrala da su prevelike i da bi za maraton trebale biti puno tanje i lakše. Naravno, krivo vjerujući da svi rekreativci trebaju izgledati kao elitni maratonci. Osoba iz razgovora mi se samoinicijativno obratila, a radi se o osobi koja je poslije prometne nesreće ostala prikovana za invalidska kolica. Ta osoba mi je rekla koliko ju je nesreća promijenila te da sada više obraća pažnju na svijet oko sebe. Rekla mi je kako me vidi skoro svaki dan kada odlazim na trčanje. Rekla mi je kako su noge čudesna stvar i nešto na što ranije nije ni pomišljala jer takve stvari često uzimamo zdravo za gotovo, pogotovo kada smo zdravi. Rekla mi je da sada ulaže svaki slobodan trenutak u vježbanje i u plivanje te da joj je rekreacija motivacija i nada za oporavak.

U tom trenutku me preplavio osjećaj srama, a potom su slijedili osjećaji tugepoštovanja i divljenja. Bila sam tužna zbog nesreće koju je ta osoba proživjela, a sramila sam se jer kukam zbog nebitnih gluposti i jer sam nezahvalna. Poštovanje i divljenje sam osjetila zbog neprekidne životne borbe te osobe koja niti u jednom trenutku nije posustala. Njezin život je postala jedna velika bitka, jedan veliki maraton, a ja, eto, stojim pokraj nje, s nekim površnim, malim mislima.  Shvatila sam da puno više trebamo cijeniti sve oko sebe, ali i samog sebe. Svi mi to znamo, ali zbog tog razgovora mi je to baš ‘sjelo’. Razgovor me još više osvijestio i pokazao mi da trebamo biti ponizni u životu. Od tog trenutka si ne dopuštam kukanje zbog izgleda i ostalih površnih stvari. Ne dopuštam si da ne volim sebe. Ne dopuštam si da ne volim svoje noge jer to su noge koje su mi omogućile da trčim. To su noge mojih roditelja (tatini listovi 😊 ), nešto što imam od njih zauvijek, nešto što me podsjeća na njih i nešto na čemu sam zahvalna. Cijeli proces priprema za maraton je jedno veliko duhovno putovanje koje zasigurno mijenja život.

IMG_20170828_134054_679

Uz posloženu psihu je i onaj fizički dio dobro: spremna sam dočekala jesen i mogla sam bez zadrške na startnu liniju.
Trenirala sam za vrijeme 4:00:00, no to mi je bio samo neki okvir i odlučila sam da se neću zamarati brojkama (došla sam 20 minuta kasnije 😊). Bilo mi je samo važno da svoj prvi maraton završim i da uživam u novom iskustvu. Prije utrke me je mnogo ljudi upozoravalo na famozni ’zid’, a i osobno sam znala što to je: čitala sam o tome, vidjela sam to u dokumentarcima, na internetu itd., ali se nisam previše opterećivala iako sam od 30-og kilometra u nekoliko trenutaka bila u nekom iščekivanju. Pomišljala sam: ‘Hoće li sad? Kako znam da sam udarila u zid? Hoće li sad možda? A sad?’. Nisam ga udarila. Nisam išla preko svojih sposobnosti, nisam se forsirala, mogla sam pojačati tempo, ali nisam. Htjela sam da mi bude ugodno. Cijelo vrijeme utrke sam pazila na unos tekućine i energije, ništa mi nije nedostajalo. Tu je još bila totalna sreća jer trčim svoj prvi maraton: adrenalin i dodatna motivacija.

2016_0038_21_2557_52

Dogodila mi se i jedna zanimljivost nakon otprilike 25-og kilometra, a ide u prilog sporijem vremenu od 4 sata za koje sam trenirala. 😊 Shvatite koliko malo maratonaca trči nakon što polumaratonci završe utrku. Zavlada neka tišina, svatko je u svojim mislima i koracima. Vaš tempo se izmjenjuje s tempom raznih trkača. Nekog prestižete, a netko prestiže vas i tako stalno. U jednom trenutku nas je nekoliko trčalo u istom tempu. Svi smo stupali kao vojska, u istom redu, bez riječi. To mi je bio značajan trenutak, neka mala motivacija i ohrabrenje da nisam sama, a koraci su bili glazba za moje uši, hipnoza. Nakon nekog vremena smo se pogubili, a u istom tempu smo ostali samo jedan trkač i ja.

Dugo smo trčali bez riječi, zajedno. Odjednom sam shvatila da sam sama i da je on ostao iza mene. Okrenuvši se, uočila sam da stoji i da ne može dalje. Odlučila sam se vratiti po njega. Nagovorila sam ga da nastavi. Zapravo je on malo udario u ‘zid’ i naravno da nisam mogla čovjeka samo tako ostaviti usred ničeg. Uvijek razmišljam kako bi meni bilo u takvoj situaciji i naravno da bi mi puno značilo da imam nekog pored sebe u takvim trenucima. Trčanje me više od ičeg naučilo pravom sportskom duhu i timskom radu, iako trčanje nije grupni sport, a tu lekciju jako cijenim.
Moj prijatelj trkač mi je potom ispričao da je trebao trčati polumaraton te da ga je kolega nagovorio da trči maraton za koji uopće nije trenirao. Na kraju je ostao sam jer mu je trkački kolega odustao još na samom početku maratona zbog ozljede. Do cilja je imao krize još par puta, ali smo ih uspjeli prevladati. Na kraju mi je dao prednost prije ulaska u cilj. Ironično je da je ipak njegovo vrijeme za nekoliko sekundi bilo bolje od mojeg, uzevši u obzir cijelu utrku, od samog starta. 🙂 No, naravno da to nije bitno. Meni je važno što sam uspjela završiti i što mi je prvi maraton bio predivan; uspomena za cijeli život.

img_20161009_182629

Krajem listopada 2015. istrčala sam svoj drugi maraton, 2016. treći, a sada trčim prema četvrtom.

Trčanje je divan učitelj. Naučila sam da nigdje nema mjesta strahu, potrebno se samo pustiti, a u trčanju ne mogu pogriješiti jer je to nešto što znam, poznajem i volim! ❤️

IMG_20171128_162523_641.jpg

IMG_20171108_234423_389

Tekst je autorsko djelo autorice bloga valtrci.com i kao takvo nije dozvoljeno njegovo neovlašteno korištenje. Isto će se u protivnom smatrati kršenjem autorskog prava.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s