INTERVJU // LISA NEMEC

Dok sam ja radila svoje prve trkačke korake, ona je počela postavljati rekorde i nizati uspjehe. Pratila sam njenu trkačku karijeru, svaki prijenos utrka i veselila sam se svakom njenom postignuću.  Svoj prvi polumaraton u životu sam dijelila s njom. Sjećam se da smo joj za vrijeme utrke jako pljeskali, moja grupica, u tom trenutku, i ja, a isto je činila svaka grupa trkača pokraj koje je prošla. Svi smo bili ozareni i počašćeni, zrakom se širila totalna sreća. Ne trči se svaki dan uz nju, našu najbržu maratonku, Lisu Nemec!

IMG_20180213_084618_724

Draga Lisa, hvala na razgovoru! Reci nam nekoliko riječi o sebi.

Hvala tebi! Zovem se Lisa, rođena sam u Americi i sada već živim 10 godina u Hrvatskoj. Tata mi je Hrvat, mama je porijeklom Talijanka, Sicilijanka. Zanimljivo je da je moj tata izmislio moje ime. Pošto sam najstarije dijete, htio je da moje ime bude ‘američko’. Opcija imena za dječaka je bila George kao George Washington, a kad je saznao da sam cura, odlučio se na ime Lisa: kada su L i I blizu, bez razmaka, izgledaju kao slovo U, plus S i A. 🙂

Kada trčanje ulazi u tvoj život i kako započinje tvoja ljubav prema trčanju?

Počela sam trčati s 14 godina kada sam krenula u srednju školu, većinom na nagovor profesorice tjelesnog. Prije toga nisam uopće bila sportski tip. Bavila sam se stepom, svirala sam i bila sam aktivna u likovnom klubu. Zapravo, nakon par treninga sam htjela odustati, ali već sam odustala od plivanja (profesorica me prvo iskušala u plivanju, a kad to nije išlo, preporučila mi je kros) i onda sam odlučila da moram ostati bar do prve utrke. Nakon desetak dana sam trčala prvu utrku (4 km kros), pobijedila sam uz dvije minute prednosti pa sam morala ostati. Ljubav prema trčanju… nije to ljubav… to je način života. 🙂

IMG_20180213_084415_940

Kako si se odlučila na trčanje dugih pruga?

Nije bila odluka. Otkada sam počela trčati, uvijek sam trčala discipline koje su bile duge pruge za moju dobu. Svi treneri s kojima sam surađivala uočili su da sam po prirodi izdržljiva.

Osim što trčiš, baviš se pisanjem, sviraš flautu i violinu. Izdala si zbirku poezije, imaš blog na kojem predstavljaš svoje uratke… Reci nam nešto više i o tim ljubavima. Hoćemo li u budućnosti ugledati neku knjigu i na našim policama?

Umjetnost je oduvijek bila dio mene. Trenutno idem u školu za pisanje pa tko zna, možda i bude. 🙂

IMG_20180213_084507_348IMG_20180213_084938_057

Nakon cijelog života u Sjedinjenim Američkim Državama, s 24 godine odlučuješ se na preseljenje i to na drugi kontinent. Kako si se odlučila na tako velik korak?

Preseljenje zapravo nije bilo nešto planirano i zato to tada nisam shvatila kao veliki korak. Mislila sam da idem malo učiti jezik, upoznati rodbinu i da ću se onda vratiti normalnom životu. U međuvremenu sam postala maratonka i udala sam se (možda još uvijek čekam da se vratim normalnom životu 🙂 ).

Jesi li se brzo priviknula na život u Hrvatskoj? Kako bi usporedila SAD i Hrvatsku, sličnosti i razlike?

Kada sam tu došla, živjela sam blizu Siska kod tete i to je bilo dosta drugačije jer sam oduvijek živjela u gradu, a to je bio prvi put da živim na selu. Ipak, nije mi bio šok jer sam znala ići tamo preko ljeta na odmor. Najveća razlika koja mi je bila šok je mentalitet ljudi. U Americi možete imati neki san koji je možda nerealan za ostvariti, no svi će vas podržavati i dati vam podršku, a ovdje možete imati neki san koji je vrlo realan, a ljudi će reći: tko si ti, preambiciozan si i slično.

IMG_20180213_084824_945

Držiš sedam hrvatskih rekorda, neki do njih su: na 5000 m (15:59), 3000 m s preponama (9:16), 10 km (32:45), u polumaratonu (1:09:16) i maratonu (2:25:44), a i prva si naša maratonka koja se kvalificirala za Olimpijske igre. Izvrsna postignuća i odlični rezultati u svim disciplinama! Koja ti je najdraža od navedenih? Koji rezultat bi izdvojila?

Hvala! Izdvojila bih maraton jer je taj rezultat najkvalitetniji. Polumaraton je dobar, ali nije olimpijska disciplina. Ostali su samo ok. Lijepo je imati rekorde, ali nisu na nekom nivou. Htjela bih da ih jednog dana netko sruši tako da Hrvatska ima još bolje rekorde u tim disciplinama.

Prema odluci Atletske federacije, ne smiješ se natjecati do listopada 2019. zbog pozitivnog testa na eritropoetin. Žalila si se na tu odluku Međunarodnom sportskom arbitražnom sudu (CAS) u Lausannei, no sud je potvrdio kaznu. Kako bi komentirala sve što ti se dogodilo i kako se danas osjećaš?

Cijela situacija je bila apsurdna. Osjećala sam se kao da sam bila u Kafkinom djelu. Svi dokazi su upućivali na urotu, svjedoci suprotne strane su imali drugačije priče koje se nisu poklapale, a neki od njih su čak imali i par izjava koje se nisu poklapale. Na kraju, preko 50 nesuglasica u priči suprotne strane i to se ne spominje u odluci, a piše da nije bilo konkretnih dokaza da bi me oslobodili. Znanstvenik koji radi takva testiranja je bio na sudu i objasnio je kako se uzorak može kontaminirati, ako bi se dodao urin od nekog tko je uzeo eritropoetin i da je to moguće jer su nalazi dva testiranja istog uzorka bili vrlo različiti. Zanimljivo je da je doktor suprotne strane, a za kojeg smo sumnjali da je iza toga, priznao da ima pristup urinu pacijenata koji uzimaju terapiju eritropoetina. Također, zanimljivo je da je dan prije ove kontrole dobio jezikovu juhu od gradonačelnika Milana Bandića jer je prošlo skoro godinu dana, a moj klub AK Svetice još uvijek nije dobio novac za uređivanje novih prostorija (morali smo preseliti jer je zagradu na Sveticama trebalo srušiti). Novac od grada je samo stajao na računu, a iz nekih razloga taj čovjek nije htio isplatiti klub. Na kraju je zanimljivo da taj doktor ima visoke funkcije u skoro svakom tijelu atletike (HAS, ZAS, HOO), čak i u HZTA.

IMG_20180213_084737_724IMG_20180213_084652_439

Od svih utrka na kojima si sudjelovala u životu, koja ti je najdraža i koju bi izdvojila?

Najdraža utrka koju sam trčala je moj prvi maraton u Berlinu, 2010. godine, jer za taj ‘prvi put’ u životu sam morala žrtvovati i dati sve od sebe ne znajući hoću li uspjeti. Maraton je dug i svašta se moglo dogoditi. Također, maraton zvuči tako dugo i nemoguće pa prvi put kada ga završiš, stvarno imaš osjećaj da si nešto postigao.

Kako izgleda tvoj trkački tjedan i koliko često treniraš? Imaš li periode kada uopće ne treniraš?

Kada sam u najvišem treningu, trčim oko 700 km mjesečno: tri jaka tjedna s oko 200 km po tjednu i jedan regeneracijski tjedan s oko 100 km. Nakon maratona imam dva tjedna potpunog odmora, a onda dva tjedna aktivnog odmora što je za mene samo hodanje.

IMG_20180213_084527_353

Koliko teško je uskladiti trčanje uz posao, obitelj, društveni život i ostale obaveze?

Ako vam je nešto bitno, onda ćete naći vremena za to. Naravno, ne možeš sve raditi pa onda moraš odlučiti što ti je bitno pa će to biti prioritet.

Jedno klasično pitanje za sve trkače: o čemu razmišljaš dok trčiš?

Ništa. Trčanje, pogotovo maratonski trening, je kao aktivna meditacija za mene jer sam u zoni.

IMG_20180213_084635_948

Planiraš li jednog dana trčati i ultramaratone?

Ne. Ne vidim sebe u ultramaratonu.

Imaš li neke trkačke uzore?

Prije nisam imala, ali sad mi je uzor Jordan Hasay jer ona trenutno ima najbolje vrijeme u maratonu u Americi, a nitko joj ni ne želi čestitati radi njezinog trenera (Alberto Salazar). To je teško za atletičara: staviti sve to po strani i trčati, ali usprkos tome i dalje dobro trči. Trening za maraton, pogotovo na tom nivou, je jako težak i moraš biti skroz u tome i puno žrtvovati pa nije u redu kada ljudi to pokušavaju umanjiti. I usprkos tome, ona i dalje svima čestita na njihovim uspjesima – to je sportski duh i to je čovjek.

IMG_20180213_084710_487

Čemu te trčanje naučilo? Što je trčanje za tebe?

Trčanje me naučilo da sam jača nego što sam mislila i da uvijek mogu dati više od sebe nego što mislim. Također, naučilo me da će uvijek biti ljudi koji žele sebi pripisivati tuđe uspjehe da bi oni sami izgledali bolji nego što jesu.  Naučilo me da nema veze koliko je nešto objektivno dobar rezultat jer postoje ljudi koji će na silu pokušavati umanjiti bolje rezultate i uveličavati loše rezultate na subjektivan način. To je svugdje u današnjem svijetu, nije samo u trčanju ili u sportu.

Tvoji budući planovi?

Ne znam. Ima puno stvari koje bih htjela napraviti… Ne znam kuda ide moj put i zato živim svaki dan sa zahvalnošću i ljubavlju pa ću vidjeti gdje me vodi.

IMG_20180213_084852_016

Trenutno najdraže tenisice za trčanje?

Najdraže tenisice su mi Saucony Kinvara i Mizuno Wave Rider.

Misao za kraj i neki savjet za čitatelje?

Za kraj jedan citat: ‘Uspjeh dolazi onima koji ne gube vrijeme uspoređujući ono što čine s onime što čine drugi. Uspjeh ulazi u kuću onoga tko svaki dan govori: Dat ću sve od sebe. Ljudi koji traže samo uspjeh, rijetko ga pronađu, jer uspjeh nije svršetak nego posljedica našeg djelovanja.’ – Paulo Coelho, Rukopis iz Akre

Draga Lisa, hvala još jednom na razgovoru! Želim ti puno sreće i uspjeha u svakom pogledu. Uvijek ću navijati za tebe! 🙂 ❤

IMG_20180213_084551_491

Fotografije: Privatni album
Blog s poezijom: Lisa Stublic
Lisa na Facebooku: girlwithsynesthesia // Maratonka Lisa


Like me
 on Facebook!
Instagram: val_dur

Tekst je autorsko djelo autorice bloga valtrci.com i kao takvo nije dozvoljeno njegovo neovlašteno korištenje. Isto će se u protivnom smatrati kršenjem autorskog prava.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s