INTERVJU // MARKO RAFAJ – Čovjek koji živi sport

Velika mi je čast što poznajem ovog izuzetnog čovjeka. On je: multisportaš, osoba s nepresušnim izvorom energije, motivator, pokretač, humanitarac, prijatelj i još mnogo, mnogo toga. Dame i gospodo: jedinstveni Marko Rafaj!

22310183_1346018058840081_2552664077273983998_n
Foto: Istria Granfondo


Dragi Marko, hvala na razgovoru! Predstavi nam se ukratko.

Zovem se Marko Rafaj, prijatelji me zovu Rafo i živim i radim u Sisku. Po zanimanju sam odvjetnik. Otac sam dvoje djece i to sina Matije Luke, koji je star 21 godinu, i kćerke Klare Ane, koja je stara 15 godina. Supruga mi se zove Barbara i u braku smo 21 godinu, a zajedno preko 24 godine.

Kada sport ulazi u tvoj život i kojim redom ulaze sve te mnoge ljubavi: plivanje, biciklizam, trčanje i triatlon? Koja ljubav ti je najdraža?

Sportom se bavim cijeli svoj život, odnosno, živim sport svaki dan, svake minute. Tijekom osnovne i srednje škole bavio sam se karateom (Kyokushinkai stil) i imam zeleni pojas. Odlaskom na fakultet u Zagreb stjecajem okolnosti prestajem se baviti karateom. Negdje krajem fakulteta počinjem se polako baviti plivanjem, i to daljinskim plivanjem. Tim sportom se bavim negdje do 2010. godine kada polako osjećam zasićenje. Naime, ja sam 2009. godine kao drugi Hrvat u povijesti preplivao Gibraltar i to je nekako ’kruna’ moje plivačke karijere. U jednom druženju kod prijatelja na roštilju, naš zajednički prijatelj mi u razgovoru kaže da ide na triatlon, a ja mu odgovaram: ‘Ako ti ideš, idem i ja’. Bilo je to negdje 2010. godine i od tada se počinjem baviti triatlonom.

27972433_10214328646103913_5418579254287473225_n
Foto: Privatni album


Kako izgleda tvoj tjedan s obzirom na sve treninge? Imaš li razdoblja (dužeg) odmora ili si stalno u pogonu?

Tjedan je buran i do zadnje minute isplaniran. Pored posla, obveza oko kćerke (sin je u Americi – ima plivačku stipendiju i tamo studira) te drugih obiteljskih stvari i brige oko dva moja dečka (psi Max i Buck), sve ostalo vrijeme koristim za treniranje. Treniram svaki dan. Svaki dan zadnjih petnaestak godina i u tome uživam. Tijekom sezone imam možda 15ak dana kada bih trebao u potpunosti odmarati i ničime se ne baviti. Izdržim dan ili dva i onda počnem sa treninzima. Ne mogu mirovati. Moji se čude kakvu energiju imam, a ja bih još više trenirao.

23244524_1482158065155054_3558011557242516703_n
Foto: Zagrebački noćni cener


Kako se boriš s ozljedama?

Sva sreća, do sada nisam imao nikakvu bitniju ozljedu. Slušam svoje tijelo. To je nekako najbolji savjet onima koji se kreću ozbiljnije baviti sportom. Kada osjetim umor, onda se odmorim. U trenažnom procesu idem na masaže, koristim elektrostimulator za oporavak, kompresijsku odjeću.

Kako uspijevaš uskladiti posao, obiteljski i sportski život?

Dan mi je isplaniran u minute. Doista u minute. A držim se i jedne rečenice koju je rekla mama mog kuma Kornelija kada bi on rekao da ne stigne nešto napraviti: ‘Da se digneš sat vremena ranije, tada ti dan ne bi trajao 24 sata, već 25.’ Puno puta se dignem sat ranije da sve stignem.

26168121_979456905545035_9064061717059541434_n21430390_904814956342564_4753943973481346753_n
Foto: Marko Rafaj / Jerko Šebalj


Nedavno si sudjelovao na maratonu u Sahari. Podijeli nam svoje dojmove o tom jedinstvenom životnom iskustvu.

Čudo. Čudo. Jedno od najboljih životnih iskustava. Toliko pozitivna atmosfera da se to riječima ne može opisati. Slijedeće godine idem dolje ponovno.

28377467_10214454341606222_1522172687949053553_n28685438_10155183016107377_3808914037250160075_n
Foto: Privatni album


Odmah nakon Afrike te čekalo Svjetsko prvenstvo u plivanju u Estoniji. Kako je bilo i što je bolje: trčanje na užarenom pijesku ili plivanje u ledenoj vodi?

Uh, teško pitanje. Idemo dalje… Šalim se, ali volim i jedno i drugo pa ako se baš baš moram odlučiti onda bih rekao plivanje u hladnim vodama. Manje nas je u tome sportu pa je time i izazov veći. A i plivanje je moja prva ljubav. Ona se pamti i ostaje posebno u srcu.

23167689_10213521434324123_2641150892964864785_n
Foto: Privatni album


Voliš izazove i ostvario si mnoga postignuća: završio si Ironman, prvi si Siščanin i drugi Hrvat koji je preplivao Gibraltar te prvi Hrvat koji je postao Extreme Ironman. Iza tebe je zaista mnogo utrka i natjecanja različitih oblika. Što smatraš svojim najvećim uspjehom i koje bi utrke te rezultate izdvojio?

Možda će ovo izgledati patetično, ali najveće moje sportsko dostignuće je da sam ljubav prema sportu prenio na svog sina koji se bavi plivanjem i to kako bazenskim tako i daljinskim. Pored ovih dostignuća, ono što je isto zanimljivo je da trenutno imam najdužu dionicu isplivanu u 12 sati non stop plivanja u bazenu (29 km). Posebno sam ponosan na činjenicu da sam osnivač ‘Sisačke divlje trkačke lige’ koja je okupila veliki broj sisačkih rekreativaca – trkača, ali i ‘uvukla’ netrkače da počnu trčati. Osobno, svaka trka mi je draga. Sport mi je dao puno. Puno zemalja sam vidio, imam prijatelje po cijelom svijetu, plivao sam na nekoliko kontinenata, isto tako trčao. Pamtim sva svoja vremena, trke. To je kao kad roditelja pitaš koje dijete voli više. Sve trke su za mene posebne i u svima ima nešto lijepo što mi ostaje u uspomeni.

23376068_1482147828489411_4256180108139927501_n12003282_925209120879953_5080977635283102668_n12188914_10207235890909466_3968523225486001364_n
Foto: Zagrebački noćni cener / Davor Cevizovic / Marko Rafaj


Osim što si mutisportaš, vrlo si aktivan i neumoran član zajednice. Tvoja ljubav prema trčanju dovela je do stvaranja spomenute ‘Sisačke divlje trkačke lige’, koja, osim što okuplja i spaja zaljubljenike u trčanje, djeluje i humanitarno. Molim te, reci nam nešto više o Ligi i o humanitarnoj akciji koju ste organizirali.

Ligom se jako ponosim i zaista na nju gledam kao na sportsko postignuće. Okupila je veliki broj trkača i osoba koje nisu trčale, potaknula ih je na bavljenje sportom. Liga se zove ‘divlja’ jer mi nemamo nikakav poredak, suce ni plasmane. Ono što gajimo kroz Ligu je pozitivna atmosfera i međusobna podrška. Puno je osoba u ovoj Ligi, kroz nešto više od godinu dana, postalo pravim trkačima. Odlazimo na natjecanja, družimo se, postali smo prijatelji. Prijatelji u sportu. To je najljepši vid prijateljstva. Kao takvi organizirali smo humanitarnu akciju ‘24 sata non stop trčanja’ i to na način da smo dan podijelili po 30 min i svakih pola sata je trčao jedan ‘Divljak’. Naravno, pored njega se mogao uključiti svatko zainteresiran za trčanje pa smo na toj akciji imali preko 1000 trkača. Slobodno mogu reći da je to jedna od najboljih humanitarnih akcija u Sisku zadnjih godina, a sigurno je da ovakav koncept humanitarne akcije još u RH nije bio proveden. Skupljali smo novac za kupnju trkačkih kolica za osobe sa invaliditetom kako bi i njih njihove obitelji uključile u sport. Akcija je premašila sva moja očekivanja: ne da smo kupili jedna kolica, već dvoja sa svim dodacima pa čak i s mogućnošću povezivanja kolica s biciklom. Hrpa nas “Divljaka” te dvoje roditelja trkača s djecom s posebnim potrebama će i na utrku Wings for life u Zadar.

22045974_1676642569024685_1493998252428411304_n
Foto: Darko Ričko


Uza sve navedeno, imaš i blog (swimsea.blogspot.hr). Kako si počeo s pisanjem i kako je došlo do ideje za pokretanjem bloga?

Da, pišem blog unazad godinu ili dvije kada sam shvatio da mogu podijeliti neka iskustva s utrka i na taj način pomoći onima koji žele otići na neku trku, a ne znaju što mogu očekivati. Toliko se toga na utrci dogodi i bilo mi je žao da to samo ja sam sa sobom proživljavam pa pišem blog o svojim utrkama, treninzima, druženjima i putovanjima.

Imaš li neke sportske uzore?

Jedan i jedini Ayrton Senna. Najveći sportaš za mene. Njegov sportski um, mentalni sklop i stav su čudo.

23794765_10213656013688523_2201659952844124953_n
Foto: Privatni album


Trenutno najdraže tenisice za trčanje?

Godinama već trčim u Brooks Ravenna tenisicama. Imam model Ravenna 6, 7, 8 i 9. Nakon završenog Extreme Ironmana, svoje Brooks Ravenna 7 tenisice sam ‘umirovio’ i sada krase moju sportsku vitrinu. 🙂

Čemu te naučio sport?

Sve se može ako to zaista hoćeš te poštovanju, upornosti, snazi vlastitog tijela i uma. Rad donosi rezultat.

21766763_10211857281920955_4830272112917551312_n
Foto: Privatni album


Na koje utrke planiraš ove godine? Spremaš li se na neki novi izazov?
🙂

Utrke: poluironman u Zadru i Beogradu, ironman u Klagenfurtu, Wings for life, nekoliko polumaratona, Europsko prvenstvo u daljinskom plivanju na Bledu (3 i 5 km), prvenstvo RH u daljinskom plivanju na 3 i 5 km, neke MTB utrke. Kalendar je popunjen do prosinca, a što se tiče izazova, radim opet plan za nešto novo. Opet da budem prvi. To mi je gušt. Biti prvi od Hrvata u nečemu.

Misao za kraj.

Uživajte u životu, uživajte u sportu. Najljepše u sportu je put do cilja. Neka taj put bude pun veselih stvari, no i tužne stvari su sastavni dio sporta. Ne očajavajte ako nešto ne bude po planu. Bitno je ustati i još jače krenuti pa će se plan i ostvariti.

Dragi Marko, hvala još jednom na razgovoru! Želim ti punooo uspjeha, zdravlja, kilometara te još mnogo čarobnih utrka! 🙂

25508219_10213895842444092_7581225930861283338_n
Foto: Privatni album

Blog // Swim Sea

Like me on Facebook!
Instagram: val_dur

Tekst je autorsko djelo autorice bloga valtrci.com i kao takvo nije dozvoljeno njegovo neovlašteno korištenje. Isto će se u protivnom smatrati kršenjem autorskog prava.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s